Adrenalni umor (kronični stres) i prirodan način oporavka

Adrenalni-umor1

Cijelo ste vrijeme umorni. Pospani tijekom dana, a noću ne možete spavati. Toliko ste pod stresom da ne možete razumno razmišljati. Razdražljivi ste, depresivni i često bolesni. Osjećate slabost mišića, kroničnu bol i imate vrtoglavicu. Ušli ste u menopauzu ili andropauzu. Ovo su samo neke od klasičnih simptoma kroničnog umora, nazvanog umor nadbubrežnih žlijezda ili adrenalni umor.

Jednostavan i opušten način života jednostavno (više?) ne postoji. Danas smo svakodnevno pod tolikim stresom, a da toga uopće nismo svjesni. Naša tijela nisu mutirala kako bi živjela današnji stil života i velika većina nas se osjeća kronično iscrpljeno i pod stresom.

Nadbubrežne se žlijezde, kako im samo ime govori, nalaze točno iznad bubrega gdje igraju važnu ulogu u tijelu stvarajući preko pedeset životno važnih hormona od kojih i epinefrin, odnosno adrenalin, kortizol, DHEA (DeHidroEpiAndrosteron – prethodnik mnogih hormona), progesteron i testosteron. S obzirom da proizvode toliko važnih hormona, nadbubrežne žlijezde su odgovorne za mnoge funkcije koje su nam potrebne kako bismo ostali živi i zdravi:

  • proizvodnja energije – pretvaranje ugljikohidrata, proteina i masti u šećer (glukozu) u krvi za energiju
  • ravnoteža tekućine i elektrolita
  • zalihe masti.

Kortizol štiti stanice te je naročito važan za održavanje ravnoteže organizma. Kortizol utječe na jačanje obrambene sposobnosti organizma (imuniteta) – previše kortizola smanjuje našu prirodnu obranu i otpornost od infekcija i raka, dok premalo kortizola vodi ka preaktivnom imunološkom sustavu i autoimunim bolestima. Kortizol također normalizira nivo šećera u krvi te regulira krvni tlak.

Ove male ali moćne žlijezde također surađuju s ostalim hormonima i sistemima koje Dr. James L. Wilson, autor knjige „Adrenalni umor: stres sindrom 21. stoljeća“ (Adrenal Fatigue: The 21st Century Stress Syndrome) naziva „simfonijom“. Kako doktor Wilson ukazuje, kada jedan dio simfonije ispadne, kao što se desi u slučaju menopauze kod žena i andropauze kod muškaraca, nadbubrežne žlijezde moraju nadoknaditi nedostajuću kariku proizvodeći više spolnih hormona. Zbog toga, prema Wilsonu, dobar rad nadbubrežnih žlijezda povezan je s dugovječnošću.

Zdravlje nadbubrežnih žlijezda nažalost je paradoksalno. Zbog toga što proizvode adrenalin nazivamo ih još i „žlijezde stresa“ koje su također i prve žlijezde koje posrnu tijekom dužeg perioda izloženosti stresu. Problem sa stresovima je što su kumulativni, u smislu da njihov utjecaj ima tendenciju gomilanja u tijelu tijekom vremena do trenutka kada naše nadbubrežne žlijezde (i najvjerojatnije naše mentalno stanje) jednostavno više ne mogu izdržati. Još jedan stres i naša se kula od karata ruši, što često nazivamo živčanim slomom. Naravno, naši su živci i dalje čitavi, ono što se „slomilo“ su nadbubrežne žlijezde. Kada nadbubrežne žlijezde ne mogu izlučivati dovoljno kortizola, to doživljavamo padom energije tijekom dana i poremećenim ciklusom spavanja noću.

Adrenalni umor je nekoć bio rijetkost, no danas je sveprisutan zbog nedostatka opuštanja i drugih faktora kao što su pušenje, alkohol, nedostatak sna, loše prehrambene navike, prekomjerno pijenje kave, kao i alergije.

Postoje dvije vrste adrenalnog umora – psihička iscrpljenosti i iscrpljenost stresom.

Psihička iscrpljenost je općenito prouzročena planiranim fizičkim naporom gdje se izlažemo aktivnostima koje iziskuju neku vrstu fizičkog rada. Po završetku aktivnosti naše se tijelo osjeća umorno što nas prirodno usporava. U daljnjem periodu oporavljamo se odmaranjem i nadoknadom energije hranom. Nakon što je aktivnost iscrpljivanja nadbubrežne žlijezde završila, naše će se tijelo u narednih 24 – 48 sati u potpunosti oporaviti. U tom periodu osjećat ćemo se umorno, ništa nam se neće dati raditi i manje ćemo biti podložni stresu. Iako možemo i dalje osjećati bolove u mišićima ovakvim je aktivnostima naše tijelo fizički osvježeno s obnovljenom razinom energije.

Iscrpljenost stresom nije povezana s konkretnom situacijom. Ona nije planirana i nije dobrodošla. Iscrpljenost stresom prouzročena je mislima i emocijama pojedinca. Svatko se od nas drugačije nosi sa stresom. Netko ga doživljava kao rezultat gubitka posla te postaje emocionalno iscrpljen brigom o egzistenciji. Druga osoba prihvaća gubitak kao u prolazu i može ga čak doživjeti u pozitivnom svjetlu. Osoba koja dozvoljava životnim usponima i padovima da na nju utječu negativno, osjećat će emocionalni stres. Ako ne promijeni svoj odnos prema životu osjećat će fizičke i emocionalne posljedice.

Začarani krug

Ovaj začarani krug započinje s adrenalnim umorom, prelazi u „fazu otpora“ i završava sa Sindromom generalne adaptacije. Ovaj je sindrom prvi puta opisao Hans Selye (1907–1982), austrijsko-kanadski liječnik, kao tri reaktivne faze na stres. Seye je iznio kako postoje tri karakteristične faze nastanka sindroma koje je nazvao:

  • faza reakcije na uzbunu ili alarm,
  • faza otpora i
  • faza iscrpljenosti.

Kada se faza reakcije na alarm stresa ne smanjuje, nadbubrežne žlijezde postaju sve više iscrpljene te nakon nekog vremena postanu otporne na pretjeranu stimulaciju. Stalni, teški stres na neko vrijeme uzrokuje prilagodbu nadbubrežnih žlijezda na povećanje njihove veličine i funkcije što dovodi do njihovog polaganog propadanja. Slijedi faza otpora koja može trajati između mjesec dana i 20 godina(!). U fazi otpora kortizol potiče zadržavanje natrija kako bi krvni tlak održao povišenim i djelovao na snažne kontrakcije srca.

Kada je stres dugotrajan i težak proći će fazu otpora i prijeći u sindrom generalne adaptacije što rezultira razaranjem nadbubrežnih žlijezda, visokom razinom inzulina, odumiranjem prsne žlijezde (timusa), biokemijski opustošenog tijela, ukupnog kolapsa poneke tjelesne funkcije ili kolapsom određenih organa ili sustava.

Doktori često problem adrenalnog umora dijagnosticiraju kao Addisonovu bolest (rijetka kronična bolest, gdje dolazi do smanjenog ili potpunog prestanka lučenja hormona kore nadbubrežne žlijezde) ili kao Cushingov sindrom (endokrini poremećaj koji je posljedica povišene razine hormona kortizola u krvi).

Slijedeći popis pomoći će vam saznati patite li od adrenalnog umora.

Simptomi adrenalnog umora:

  • Jutarnji umor. Niste se „stvarno“ probudili do 10 sati iako ste budni od 7.00.
  • Poslijepodnevni umor između 14 – 16 sati (želja za snom ili smušene misli).
  • Navala energije u 18 sati. Napokon se osjećate bolje nakon poslijepodnevne uspavanosti.
  • Pospanost u 21 – 22 sata, no izbjegavate otići na spavanje.
  • „Drugi vjetar“ u 23 sata koji traje do 1 sat u noći, kada konačno odlazite na spavanje.
  • Želja za slanom i masnom hranom.
  • Povećani PMS, menopauzalni i andropauzalni simptomi.
  • Blaga depresija.
  • Nedostatak energije.
  • Smanjena sposobnost nošenja sa stresnim situacijama i stresom.
  • Mišićna slabost.
  • Povećane alergije.
  • Lagana vrtoglavica prilikom ustajanja iz sjedećeg ili ležećeg položaja.
  • Smanjeni seksualni nagon.
  • Često uzdišete.
  • Ne podnosite dobro namirnice bogate kaljem i ugljikohidratima, osim u kombinaciji s mastima i bjelančevinama.

Ukoliko ste na većinu odgovorili pozitivno, potrebno je pristupiti liječenju adrenalnog umora, odnosno pomoći adrenalnim žlijezdama da se obnove.

Liječenje adrenalnog umora

Stavke koje uključuju naš angažman, kao što su odmor ili fizička aktivnost neizostavan su dio izlječenja. Dodaci prehrani služe kao pomoć i ne igraju presudnu ulogu. Ako mislimo da ćemo izliječiti kronični umor isključivo uzimanjem dodataka prehrani i biljkama, prolongirat ćemo i produbiti problem s još težim posljedicama po naše zdravlje. Mi smo ti koji si najviše možemo pomoći, a budemo li se pridržavali ovog plana, biljke i dodaci prehrani će nam u tom smislu pomoći da se brže i trajno oporavimo.

  • U svoju svakodnevicu uvesti odmor. Pronaći način za odmaranje u ležećem položaju, pogotovo u 10 sati pa opet u vremenu između 15 – 17 sati.
  • Spavati najmanje 8 sati dnevno. Na početku će to vjerojatno biti i više. Uvedite naviku ranijeg odlaska na spavanje.
  • Smijte se, makar i na silu. Smijeh je zarazan i otpušta stres, a s vremenom će vam postati prirodno da se smješkate.
  • Vježbajte (trčanje, plivanje, pilates, yoga, planinarenje).
  • Boravite u prirodi što je više moguće. Ako cijeli dan provodimo u zatvorenom prostoru, naše samopouzdanje pada, životna energija se smanjuje, a samim time dolaze i depresivne misli i stres.
  • Umanjiti stres koliko je god moguće. izbjegavati stresne situacije, zamoliti okolinu da vas dodatno ne opterećuje svojim problemima.
  • Prekinuti sve ne-ispunjavajuće veze s negativnim ljudima iz svog života. Koliko god to zvučalo „okrutno“, ljudi s kojima nemamo dobar odnos, a držimo ih u svom životu zbog neke davne sentimentalne vrijednosti, su ništa više nego kradljivci naše energije i vremena. Gledajte na ovo otpuštanje kao svojevrstan osobni feng-shui i osjetite kako vas to oslobađa i prožima dobrim osjećajem. U tome nema nikakve zloće, to jednostavno spada u rubriku „briga o sebi i svom mentalnom zdravlju“.
  • Prije svakog obroka uzimati 1 – 2 dl Tibija. Povratit ćete snagu i energiju te će vam s vremenom nestati umor nakon jela.
  • Dobro prožvakati svaki obrok i jesti redovno. Izbjegavati anorganske ugljikohidrate (kuhane, pržene), rafinirani šećer i uvesti obilne količine zelenog i drugog SIROVOG povrća. Ako ste u mogućnosti uložite u dobar sokovnik za hladnu izradu sokova i izrađujte svježe sokove, pogotovo sok od mrkve.
  • Uzimajte jedino organske (neprerađene) ugljikohidrate s proteinima i nerafiniranim uljima.
  • Potpuno izbjegavajte junk hranu i kruh, čak i onaj integralni. Možda ne znate, ali upravo je kruh, odnosno brašno jedan od uzroka gotovo svake bolesti.
  • Radite nešto zabavno svaki dan, pronađite hobi. Da li je to kartanje s prijateljima, tečaj plesa, učenje rolanja, izlazak u noćni klub ili potpuna predanost u igri s djecom, važno je samo da se dobro zabavljate.
  • Meditirajte. Imati dobrog duhovnog učitelja je idealno rješenje, no za početak možete meditirati sami. Odredite dio dana, kada ležite ili sjedite u miru i zamišljajte (s puno detalja i senzacija) opuštajuće situacije. Dobra inspiracija je da zamislite kako hodate šumskim proplankom, prepunim boja i cvijeća. Osjetite povjetarac na licu, miris cvijeća… Zamislite kako imate piknik, što jedete i slično. Neka vas mašta vodi i uživajte. Nakon toga ćete se osjećati potpuno osvježeno.
  • Uzimajte dodatan magnezij.
  • Dodajte pravu morsku ili himalajsku sol i alge u prehranu. Morske alge izvrstan su izvor organskog joda i elemenata u tragovima koje ne uzimamo u dovoljnoj mjeri prehranom.
  • Dnevno uzimati 2000 – 5000 mg C vitamina i B-kompleksa s visokim udjelom B6 i pantotenske kiseline (B5). Izloženost stresu zahtjeva velike količine vitamina C i B jer oni sudjeluju u proizvodnji energije i neurotransmitera kao što su noradrenalin i dopamin.
  • Uzimati dodatni E vitamin za jačanje obrambenog sustava pred slobodnim radikalima te za obnovu i prestanak oštećenja stanica nadbubrežnih žlijezda.

Biljke koje pomažu u liječenju adrenalnog umora

  • Eterilčno ulje bijelog bora (Pinus sylvestris L.) – potiče i uravnotežuje lučenje kortizola.
  • Eterično ulje leduma (Ledum groenlandicum) – poboljšava funkciju bubrega.
  • Poljska preslica (Equisetum arvense) – pospješuje rad bubrega i probavnog sustava.
  • List koprive (Urtica dioica) – upalne tegobe.
  • Ashwaganda (Withania somnifera) i Rhodiola (Rhodiola rosea) – adaptogene biljke, pomažu kod stresa.
  • Korijen mace (Lepidium mayenii) – podupire nadbubrežne žlijezde na proizvodnju hormona u odgovarajućim dozama, prilagođenim tjelesnim potrebama pojedinca.
  • Đumbir (Zingiber officinale) – potiče i uravnotežuje imunološki sustav.

Koliko će potrajati faza ozdravljenja?

Ako shvatite liječenje ozbiljno možete očekivati da će vaš kronični, odnosno adrenalni umor nestati za:

6 do 9 mjeseci kod lakšeg adrenalnog umora.
12 do 18 mjeseci kod umjerenog adrenalnog umora.
Do 24 mjeseci kod ozbiljnog, teškog adrenalnog umora.

Za dodatne informacije možete nas nazvati ili pisati preko kontakata na našoj kontakt stranici.

Sve najbolje

Konzultirani izvori za ovaj članak:

Hans Selye, „The Stress of Life“

http://www.naturalnews.com/019339_adrenal_fatigue_chronic_stress.html#ixzz2blpKQh4R

Dr. James L. Wilson, „Adrenal Fatigue: The 21st Century Stress Syndrome“

http://science.naturalnews.com/pubmed/19266139.html

http://www.stopthethyroidmadness.com/adrenal-info/faq/

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

Možete koristiti ove HTML oznake i atribute: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>

Translate »